Al Ghuraba

*es selamu alejkum we rahmetullahi we berekatuhu* Dobro jutro/ dan/ noć. Dobro došli na moj blogić. :D

16.03.2017.

108 mi je dovojno!

Rodih ja to dijete.

Vremenom išlo je dobro. Navikavanje i bebe i mame na novo okruženje. Sva ta neka ljubav koju imaš, a ne možeš da je opišeš.
Trošenje zadnje marke koju imam da bih mu kupila sve što mislim da mu treba, pa se nabavi i viška stvari.
Ona idu prvi zubići, vodene stolice, pa i temperature. Da ne spmonjemo fizikalne.
Trudiš se da sve uradiš samo da bude zdrav. I tako kreneš da istraživaš sve što bi moglo da mu pomogne i sve što bi moglo da mu odmogne.
I dođe ta tema vakcinacije....
Osjetila sam ja odmah da to nešto i nije toliko jednostavno, ali ne znam, nemam informacija.
A kako čovjek više čita, više i zna, pa tako i ja.
Ispočetka su me svi gledali kao luđaka. Mama od muža, njegova sestra, pa i on svi su gledali i govorili: '' Pa hej moj je svaku primio.''
Pa nek priča ko šta hoće, bitno mi je makar da je moj muž uz mene.
A to dijete je naše. Moje i njegovo. Treba oboje da se o njemu brinemo. Vremenom i on je shvatio da nešto nije uredu sa vakcinama.

Svaka borba za istinu je teška.
A moja priča, svaka moja riječ bit će tu da bih pomogla drugim roditeljima da saznaju, da istražuju - sami. Sami da gledaju i čitaju i sami će shvatiti, jednom kad se ubace u to čitanje / istraživanje više nema kraja.

U cijelosti prenosim članak američkih novinara, za koji se nadam da nije zadnji koji ću ja prepisati i napisati, jer želim biti dio otkrivanja istine.
Sretno nam svima!
________________________________________________________________________



Predstavnici javnog zdravstva znaju: Nedavno cijepljeni pojedinci šire bolest

Washington, DC, 3. mart 2015. godine (globalne vijesti) - Doktori i radnici javnog zdravstva, znaju da nedavno vakcinisani pojednici mogu širiti bolest i da kontakt sa osobama slabijeg imunog zdravlja može biti posebno opasan. Na primjer, Vodič za Pacijente Johns-a Hopkins-a upozorava da osobe slabijeg imunog sistema: '' Izbjegavaju kontak sa nedavno cijepljenom djecom'' i  '' da kažu prijateljima i porodici koji su bolesni, ili su nedavno primili živu vakcinu (poput vodenih kozica, ospica, rubeole , intranazalni gripa, polio ili kozice) da ih ne posjećuju. "1

Izjava na web stranici St. Jude bolnice upozorava roditelje da ne dopuštaju ljudima da posjete djecu koja prolaze kroz liječenje raka, ako su primili oralnou polio ili cjepiva protiv boginja u roku od četiri sedmice, primili cjepivo za nazalne gripe u roku od jedne sedmice, ili imaju osip nakon primanja cjepiva protiv malih boginja  ili MMR (ospice, zaušnjaci, rubeola) cjepiva. 2

"Javna zdravstvena zajednica krivi necijepljenu djece za izbijanje ospica u Disneylandu, ali se bolest mogla jednako lako dogoditi zbog kontakta sa nedavno cijepljenim osobama", kaže Sally Fallon Morell, predsjednik Weston  A . Price Fondacije. Fondacija promovira zdravu prehranu, netoksičan način života i slobodu medicinskog izbora za roditelje i njihovu djecu. "Postoje dokazi da nedavno cijepljeni pojedinci trebaju biti u karantini kako bi se zaštitila javnost."

 Naučni dokazi pokazuju da individualci vakcinisani sa živim virusom kao što je MMR (ospice, zaušnjaci i rubeola), rotavirus, vodene kozice, crvenilo, gripa, mogu širiti virus i nekoliko sedmica  ili mjeseci nakon cijepljenja i zaraziti i cijepljenu i necijepljenu osobu pod istim uvjetima. 3,4,5,6,7,8,9,10.11.12

Nadalje, primatelji cijepiva mogu nositi bolest u zadnjem dijelu njiovog grla i zaraziti ostale, dok na samom sebi ne pokazuju nikakve simptome bolesti. 13,14,15

Oboje i necijepljeni i cijepljeni pojedinci su u opasnosti od izloženosti od onih koji su nedavno vakcinisani. Raširena je neuspješnost vakicnisanja, imunitet vakcine nije trajan i nedavne pojave epidemija bolesti kao što su hripavac, zaušnjaci i ospice su se dogodile u potpunosti vakcinisanim područjima. 16,17 Osobe koje su primile vakcinu protiv gripe su postale više podložne / osjetljivije na buduće infekcijenakon ponavljanja vakcinacije.18,19

Odrasli su pokupili polio preko nedavno cijepljenih dojenčadi. Otac sa Staten Islanda je završio u kolicima nakon što je pokupio polio dok je mijenjao pelene svojoj kćerki. Dobio je 22,5 miliona dolara nagrade u 2009. (nije navedeno za šta, moguća ošteta) 20,21

''Bio je potreban neuspjeh za neuspjehom u vakcinisanju, da bi se priznalo da su živa virusna cjepiva prenosioci bolesti i rezultiralo je tim da su se povečala izbijanja bolesti u obe kategorije - i cijepljeni i necijepljen'', kaže Leslie Manookian, režiserka ''Greater Good''.

''CSC treba obavijestiti doktore koji primjenuju cijepljenje da obavijeste svoje pacijente o rizicima kojima su izloženi oni koji su pored onih koji su tek vakcinisani''

Prema Weston A. Price Fondaciji, najbolja zaštita od zarasnih bolesti je zdrav imunološki sistem, snabdjeven odgovarajućim vitaminima A i C. Dobro haranjena djeca se mogu lahko oporaviti od zaraznih bolesti i rijetko pate od daljih komplikacija.

Broj smrtnih slučajeva zbog ospica smanjio se sa 7575 - u 1920. godini (10000 godišnje u 1910tima) na prosječno 432 svake godine od 1958.-1962.  22

Cijepivo za ospice je uvedeno 1963. godine.

Između 2005.  i  2014. godine, nije bilo zabilježenih smrtnih slučajeva od ospica u Sjedninjenim Američkim Državama, a zabilježeno je 108 smrtnih slučajeva   nakon primanja MMR vakcine.  23

 



The Weston A. Price Foundation is a 501(c)(3) nutrition education foundation with the mission of disseminating accurate, science-based information on diet and health. Named after nutrition pioneer Weston A. Price, DDS, author of Nutrition and Physical Degeneration, the Washington, DC-based Foundation publishes a quarterly journal for its 15,000 members, supports 600 local chapters worldwide and hosts a yearly international conference. The Foundation phone number is (202) 363-4394(202) 363-4394,
www.westonaprice.org, info@westonaprice.org.

REFERENCES:

1. http://www.hopkinsmedicine.org/kimmel_cancer_center/patient_information/Patient%20Guide%20Final.pdf

2. http://www.stjude.org/stjude/v/index.jsp?vgnextoid=20206f9523e70110VgnVCM1000001e0215acRCRD

3. Outbreak of Measles Among Persons With Prior Evidence of Immunity, New York City, 2011 http://cid.oxfordjournals.org/content/early/2014/02/27/cid.ciu105

4. Detection of Measles Virus RNA in Urine Specimens from Vaccine Recipients http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/7494055

5. Comparison of the Safety, Vaccine Virus Shedding and Immunogenicity of Influenza Virus Vaccine, Trivalent, Types A and B, Live Cold-Adapted, Administered to Human Immunodeficiency Virus (HIV)-Infected and Non-HIV Infected Adults http://jid.oxfordjournals.org/content/181/2/725.full

6. Sibling Transmission of Vaccine-Derived Rotavirus (RotaTeq) Associated with Rotavirus Gastroenteritis http://pediatrics.aappublications.org/content/125/2/e438

7. Polio vaccination may continue after wild virus fades http://www.cidrap.umn.edu/news-perspective/2008/10/polio-vaccination-may-continue-after-wild-virus-fades

8. Engineering attenuated virus vaccines by controlling replication fidelity http://www.nature.com/nm/journal/v14/n2/abs/nm1726.html

9. CASE OF VACCINE-ASSOCIATED MEASLES FIVE WEEKS POST-IMMUNISATION, BRITISH COLUMBIA, CANADA, OCTOBER 2013 http://www.eurosurveillance.org/ViewArticle.aspx?ArticleId=20649

10. The Safety Profile of Varicella Vaccine: A 10-Year Review http://jid.oxfordjournals.org/content/197/Supplement_2/S165.full

11. Comparison of Shedding Characteristics of Seasonal Influenza Virus (Sub)Types and Influenza A(H1N1)pdm09; Germany, 2007-2011 http://journals.plos.org/plosone/article?id=10.1371/journal.pone.0051653

12. Epigenetics of Host-Pathogen Interactions: The Road Ahead and the Road Behind http://journals.plos.org/plospathogens/article?id=10.1371/journal.ppat.1003007

13. Animal Models for Influenza Virus Pathogenesis and Transmission http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC3063653/

14. Acellular pertussis vaccines protect against disease but fail to prevent infection and transmission in a nonhuman primate mode http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/24277828

15. Study Finds Parents Can Pass Whooping Cough to Babies http://www.nytimes.com/2007/04/03/health/03coug.html?_r=0

16. Immunized People Getting Whooping Cough http://www.kpbs.org/news/2014/jun/12/immunized-people-getting-whooping-cough/

17. Vaccine Failure -- Over 1000 Got Mumps in NY in Last Six Months http://articles.mercola.com/sites/articles/archive/2010/03/06/vaccine-failure-over-1000-get-mumps-in-ny-in-last-six-months.aspx

18. Impact of Repeated Vaccination on Vaccine Effectiveness Against Influenza A(H3N2) and B During 8 Seasons http://cid.oxfordjournals.org/content/early/2014/09/29/cid.ciu680.full

19. http://articles.mercola.com/sites/articles/archive/2012/09/18/flu-shot-increases-flu-illness.aspx

20. http://www.nydailynews.com/new-york/staten-island-dad-22-5m-polio-case-lederle-laboratories-article-1.369105

21. http://naturalsociety.com/woman-contracts-polio-virus-vaccinated-infant/

22. http://www.cdc.gov/mmwr/preview/mmwrhtml/00056803.htm

23. http://vaccineimpact.com/2015/zero-u-s-measles-deaths-in-10-years-but-over-100-measles-vaccine-deaths-reported/

CONTACT: Kim Hartke, 703-860-2711703-860-2711, press@westonaprice.org Leslie Manookian, 208-721-2135208-721-2135, leslie@greatergoodmovie.org

Source:Weston A. Price Foundation

http://www.cnbc.com/2015/03/03/globe-newswire-public-health-officials-know-recently-vaccinated-individuals-spread-disease.html

Tuesday, 3 Mar 2015 | 2:41 PM ETGlobe Newswire

 

16.04.2013.

NEMAM POSAO 2 !

ZAŠTO MLADI PO CIJELI DAN ISPIJAJU KAFE? Zašto piju kafe? – Zato što nemaju za sok. Zašto su lijeni? – Zato što im zemlja ne pokazuje da se trud isplati. Zašto ne znaju raditi? – Zato što ih poslu nije naučio obrazovni sistem koji je to morao. Zašto ne uče? – Zato što ih tržište rada ismijava za ono sto su u školama naučili. Paraziti su na račun roditelja? – Zato što nikog bližeg nemaju, a država im ne pomaže. Istinito ali žalosno...

15.04.2013.

NEMAM POSAO!

Živim u Bosni i Hercegovini, zaista predivnoj državi. Ptice, cvijeće, park i drveće, sunceeee, pun je grad. Kahve se piju, nema mjesta u baštama, a tek je polovina aprila. Zapitam se, ko sve ovo plaća? Ko plaća ove kafe, kada stalno ljudi kukaju kako nemaju posao, kako nigdje ne rade. Ja sam završila Fakultet, uzela diplomu i prijavila se na Biro. Već godinu dana šaljem CV na različite konkurse. Šaljem CV i na konkurse koji su vezani za moju struku, i na konkurse koji su apsolutno suprotni od moje struke. Iskustva tu i tamo imam, pripravnički nemam, ali CV se šalje. (Pogotovo ako napišu da na to i to mjesto primaju oseobe s biroa). Nekad dobijem odgovor da sem prekvalfikovana za to mjesto, nekada ne dobijem odgovor, nekada već znam da na tom mjestu radi jedna osoba. Nedavno sam bila na konkursu za volontere jedne Opštine. Baš sam bila sretna - zadovoljna jer sam od nekih 12 papira imala 11, a taj 12-ti papir je bio da si osoba sa invaliditetom, što nisam tako da sam imala dobar dio papira. Skupili smo se svi na razgovoru za posao, prozivali su po nekom čudno redosljedu, kandidati su se zadržavali u prosjeku pet minuta. Izlazili bi isprepadani, smušeni pitanjima koja su im postavljali o lokalnoj samoupravi... Došla sam na red i ja. Zadržala sam se na razgovoru čitavih petnaest minuta, tako su mi brzo prošle i što je najvažnije bila sam prezadovoljna. Pitali su me o meni, a zatim i ta neka pitanja o Opštini, na svako pitanje sam imala odličan odgovor bili su zadovoljni što se moglo zaključiti na njihovoj ekspresiji lica. Na kraju su mi zadali dva-tri pitanja/zadatka iz moje struke šta bih ja uradila tada i tada i hajde uradi sada to i to. I ja ne samo da sam im odgovorila na to sve, nego sam ih uspjela i nasmijati. Rezultati će biti nakon sedam dana od intervjua. To je bio petak, a već u ponedjeljak sam znala da je jedan mladić primljen. Nakon sedam dana, na adresu mi je došla koverta sa odbijenicom, i mogućnošću da dođem u njihove kancelarije da uzmem papire ako mi trebaju - što je lijepo od njih, ali bez mogućnosti žalbe na rezultate i bez objavljenog spiska načina bodovanja kandidata. Taj isti dan odlazim u te kancelarije da uzmem svoje papire kako bih se prijavila na neki drugi konkurs. Pokucam, vrata otvara žena koja je bila član komisije na razgovoru. ''Uđi dušo, slobono. Došla si po papire, je li tako?'' Odgovaram da jesam, govorim šta ću pokupiti i ona mi tu priča: ''Ti si bila predivna na razgovoru, kada si napustila prostorije svih sedam članova komisije je bilo oduševljeno s tobom. Lijepa si, pametna, sve si odgovorila kao što j etrebalo odgovoriti. Bila si moj favorit, ali šta češ kada su svoji trebali da zaposle svoje. Moj se glas nije 'pikao'. Ja se nadam da ćeš se što prije zaposliti.'' Svoji zaposlili svoje, on je bio nečiji kandidat, neko ga je dobro progurao... ništa čudno. Stotinu puta sam čula takvu priču, ali sam je sada po prvi put osjetila na svojoj koži (što se tiče konkursa državnih institucija). I kako onda ostati nasmješen, ravnodušan kada ti član komisije kaže da si extra da si ti ta koja je trebala tu raditi ali nisi imala štelu. Nemaš rodbnu da te gura, prezime ti nije jako.... Kako ostati OK poslje ove i svih sličnih odbijenica. Kako znati gdje više poslati CV, kako znati da taj i taj konkurs nije objavljen veći radi nekoga ko radi na tom mijestu? Kako se snaći ako si malen i ako pokušavaš tek da rasteš a nemaš priliku? Kako se snaći ako su ti sva vrata zatvorena, pa čak i ona za volontiranje, pripravnički a kamo li za stalno zapošljenje... Kako? Nikako, vratiti se u taj isti kafić u kojem sjediš sada, piti kafu, koju će ti neko platiti, uživati na suncu dok ga ima,a zaboraviti da imaš CV I DA TI JE POTREBAN POSAO bilo kakav... E PA NE, ja nisam takva, to bih rado izabrala, ali sada ću u inat da pišem o svim firmama koje se diče da su IN i bez štela, svim firmama, institucijama na koje pošaljem CV i ne dobijem odgovor ili dobijem odbijenicu sumljivog karaktera, ili čujem da već neko tu radi na toj poziciji, o njima ću da pišem i da šaljem na svaki mogući portal njihove sumljive radnje, pa ako ništa nek dobiju malo negativnog publiciteta, nek im se PR izbori sa kriznom situacijom... Eto tako narode, nadam se da ti što ovo trenutno čitaš radiš bilo gdje, i da čuvaš svoj posao. Lijep pozdrav želim. ;)

10.03.2013.

RODITELJI, PRATITE LI ŠTA VAŠA DJECA RADE?

Dragi roditelji, ja kako NEroditelj, gledajuci sa strane i objektivno, bez subjektivnih osjecaja koje vi imate prema svom djetetu, zakljucujem da ste ih previse razmazili, te da ne vodite kontrolu o tome šta vaša djeca gledaju, a trebali bi. Od 7:00h jutros i još uvijek upaljeni su mi programi s crtićima. To je nevjerovatno koliko skrivenih poruka ima jedan obican crtani, od golih sisatih žena, jedookih gospodara, ljubljenja, cmakanja što nije za djete od 6-7 godina... Evo recimo Ben 10: u svakoj emisiji imaju duha, babaroge, biju se, mlate,bla bla, imaju jednookog koji im je neki Gospodar, koji je čista kopija dedžala. Na Cartoon Network-u je emitovan ( na engleskom jeziku) kviz ultimate Ben 10 Super fan, koji je nevjerovatan, koliko se ta djeca predaju takmiče da dobiju zlatnu medallju od njihovog Gospodara Bena. Svađaju se, trude se, igraju se, i na kraju ih ispitivaju o Benu: ko je duh, koje moći imaju neke životinje, kojeg protivnika moraju ubiti i to je nevjerovatno šta sve djeca od 6-7 godina znaju o tom crtiću i u šta sve vjeruju da te životinje imaju moći i da ta medalja ima moći i da je na kraju krajeva to njihov Gospodar.... i na kraju kviza mali Kian je pobjednik, on vrišti,skče... we la havle daj djetetu Tom i Jerry-a da gleda, okani se Ben 10, Dragonsa, Yu gi oh-a,i svih retardiranih borilačkih crtića, koji podstiču djete da bude agresivno, strašljivo, nekulturno, nek smiri emocije. :) Sve ovo o crtićima važi i za nasilne igrice ala kečeri i to.... P.S. Pogledajte makar jendu epizodu o dadilji ''Nanny Jo Frost'' koja istražuje probleme roditelja i djece. http://www.youtube.com/watch?v=n53EFYgQpPE

17.01.2012.

moj prvi dan u MOSTARU.....

Gledam u nebo iznad Mostara. Nista se promijenilo nije, posljednjih sedam milijardi godina. Gore, ima Bog. On, stvorio je Svemir, u Svemiru sedam milijardi svjetova, u svakom svijetu bezbroj naroda, mnostvo jezika, I po jedan - Mostar.

Može li čovjek biti rođen u Mostaru, a da ne voli taj grad? Može li čvjek biti rođen bilo gdje , a da ne voli rodni grad? Nažalost, može...

Ovdje sam rođena, tu su mi korijeni. Ovdje su moji preci s Mosta skakali. Neretva hladna, Stari Most, Velež i raja, zauvijek u srcu ostali. Mostaru moj, ti si meni sve, rodni grade moj, ja te volim, volim najviše.

 

- Mama šta je ovo?

- To ti je maco Most...

Čuj most, de mama Boga ti. Našla je mene zezati ovako malu. Kako jedna malo deblja žica isprepletena u neku vrstu široke pletenice može biti most? I kada vjetar puše miče tu pletenicu lijevo, pa desno, zar most ne treba da bude čvrst?

- To ti je maco most. Znaš, tu je bio jedan veliki Most bijelo-žutog neopisivno blistavog kamena. I onda su došle neke čike i srušile ga, pa je sada neko napravio ovaj, da bi ljudi mogli prelaziti na onu stranu rijeke. I sad ćemo mi da pređemo tamo. Nije te strah, zar ne?

Čega ćemo mi???!! Da pređem tamo, halo bona jes' normalna... ccc. Hoće žena da upadnem dole u onu vodu da me vir pojede...

- Nije me strah mama. :D

I hop, zatvori Minče oči, stegni maminu ruku, i s bismilom.

I tako... to je bio moj prvi dan u Mostaru. (prvi dan kojeg se sjećam naravno)

 

Ok , sada kad si me dovela do ovog čuvenog mosta, koji liči na sve samo ne na most, gdje dalje...

- Eh macane sad idemo kod dede. Već nas čekaju.

Dragi moj deduka Mujo i njegova Braće Krpo 22 ulica. Kaže mama 'Carina'... hmmm već mi zvuči nekako moćno, ono kao car – pa carevina, pa nastalo Carina. Eh tu moj dedo živi, kaže mama da sam i ja tu živjela prije rata, i da sam tu prohodala i da su tu ostale moje stare mini haljine, jedva čekam da to vidim!

 

Sokaci uski, nema auta, a i da ih i imaju ljudi mislim da kroz taj sokak i ne bi mogli proći. Neke rupice po zidovima, pravo zanimljivo izgledaju.

- Mama, šta su ove rupice? Je li ovo staro naselje?

- Ovo su ti rupe od metka, neke čike se igrale ta-ta i tako ostavile iza sebe.

- Aham... baš cool.

Otvaram teška bijela vrata, ulazim u mini hodnjik, skidam obuću i ulazim. Trideset i prvi decembar 1995. godine. Unutra sjede Mujo i Čamil. Jedan od njih je moj dedo, a drugi je neki nepoznati komšija. Onako instiktivno trčim u zagrljaj Muji...kako i zašto ne znam, ali sam znala da je to moj dedo.

- Hajde sine sjedi da te deda nauči igrati tavle.

Čuj tavle, kakva je to igra da se zove tav'a.

- E nek si ti dedi došla, još malo pa će tebe deda na utakmicu voditi... Znaš ima jedan klub što deda voli i ti češ da ga zavoliš, dedino zlato.

I tako, miriše ta kuća, miriše ta Carina, miriše nekim čudnim mirisom kojeg osjetim svaki put kad tu dođem iako tu mog dede više nema.

 

Neko kuca na vrata. Na staklu se vidi samo odsjaj da je to neki čovjek. Svi su uznemireni ko bi to mogao biti. Mama ustaje i otvara.

- Ti si. Gdje si do sad? Uđi.

Ulazi neki čovjek. Vojničko odjelo na njemu, izgleda opasno. Iza pasa mu viri nož. Na glavi mu je fes, bordo boje. Ima guste, crne brkove. I nekako poznate oči, vidjela sam ih negdje prije...

- Ma svratio do Seje, da mu kažem da ste stigli.

Ulazi i sjeda pored mene. Zagrlio me i poljubio u čelo. Odmakla sam se  i otišla mami u krilo.

Tu su nešto još pričali i popli kahvu.

- Hoćemo li? ; kaže taj čovjek.

Gdje ćemo bola. Vidiš da sam kod dede svog došla okani se moje mame i idi. Ne znam šta u mene bulji.

-  Hajde Emina obuci jaknu, idemo.

- Ali gdje ćemo mama? Zar nisi rekla da sam ja na Carini rođena, zar mi nebismo trebali ostati ovdje?

Niko me ne sluša, oblače mi jaknu i idemo .. negdje.

 

Od Carine do Zalika treba nekih petnestak minuta pjehe. Ali meni se činilo kao da hodamo sto godina i kao da nikada nećemo doći do cilja.

Mama i taj čovjek me drže za ruku i idemo.

-      Sjećaš li se ti njega, sa slika?

-      Ne sjećam mama...   -.-

-      Mina ovo je tvoj tata. Halil. Znaš, pokazivali smo ti slike...

Tata, kažeš moj tata... ja imam tatu? Zar on nije u ratu?! Super, vratio se, znači da je rat gotov, ma meni ovi odrasli ništa nisu jasni. Ali hej, ja imam tatu!!!

 

Carina je preljepa. Tako je mirna i mirisna. U njoj su sve slatke male kućice sa rupicama... A sada dolazimo u neko naselje puno bijelih zgrada i prljavih ograda... Zalik.

Ulazimo u nečiji stan. Grli me neka žena. Unutra nas čeka Elmedina, već ju je Rasema dovela. I tu je neko dvoje djece još -  Merima i Sead. Grlimo se. Ne znam zašto, ja ih ne znam.

To je neka moja rodbina koliko sam ih shvatila , taj neki čovjek je brat mom tati i sad su to neka njegova djeca nešto pa smo mi rodbina nešto bla bla ko ih sluša.. daj da se vratimo dedi da mi je spavati...

-      Hajde idemo sada u naš stan, pa češ moći da spavaš.

Ne idemo nigdje iz te zgrade, samo se penjemo na zadnji sprat. Zgrada je grozna, nijedan sprat nije imao prozore, zidovi su puni onih rupa koje mi više nisu cool, postale su glupe i dosadne. Stepenice su prljave i čak su krvave, pomislila sam na zubara odmah.

-      Eh, ovo je tvoja soba Mina. Večeras je Nova godina, presvuci se u onu svoju rozu haljinicu. Bit češ slatka.

Sjedimo u dnevnom svi. Mama, Ele, tata, Merima, Sead i ti neki strina i adže il tako nešto... Nisu im Nove godine nešto vala u ovom Mostaru u Delnicama je bilo slađe. Već je kasno za mene, liježem u moj novi krevet. Izgleda da ću živjeti u tom Zaliku. Ne vraćamo se u Delnice, il makar dole dedi da se vratimo, na Carinu...ne , ništa. Ma hajd, Emina spavaj...

 

***

 

 

Aaaa osam sati već!!!! Kasnim, no, no!!

Trideset i prvi juli 2004. godine. Čelopek, tek osam. Doručkuj na brzinu i idemo na kafu, onu pravu jutarnu dole ispod Starog.

Znaš, danas su prvi skokovi sa Novog Starog Mosta. Šejla i ja idemo do Tabhane na kafu, Ele će nam kasnije doći. I onda idemo zauzeti pravu ložu da gledamo skokove.

Jeza brate... ja negdje u onoj masi, gužva, žega, starke na nogama, dok hodaš preko onih kamenčića pijesak se uvuče. Cvrkuću oni cvrčci i ptice neke.. Miris i žuborenje Neretve, zvuk vode kada lasta skoči u nju...

Davno sam ti rođen braca... pjeva raja, pjeva i plače, srca im puna. Nema više one lelujave pletenice, sad je tu iznikao Most... pravi pravcati Most o kojem mi je mama pričala. Onaj sa bijelo-žutim blistavim kamenjem.

Prva noga na me kroči cijeli grad mi nazdravio... prva liska s mene skoči....

- Deset, deset, deset, deset, deset!!!  

Odjekuje aplauz Mostarom....

21.12.2011.

Ambasador Palestine u posjeti Mostaru

Ambasador Palestine u Bosni i Hercegovini, Nj. E. Khaled Alattrash, je posjetio Univerzitet Dzemal Bijedic u Mostaru.

U Amfiteatru Fakulteta Humanistickih nauka, danas u 10:00h je odrzao predavanje na temu „Historija Palestine“.

Predavanje je trajalo 60 minuta i ukljucivalo je petnaestominutni klip o Palestini.Predavanju su prisustovali studenti i profesori ovog Univerziteta.

 

20.10.2011.

Život je jedna velika... da ne lajem*

*Nekada niste na mjestu na kojem bi željeli biti. Nekada volite osobe koje ne biste trebali voljeti. Nekada pijete kafu s nekim s kim nebiste trebali piti. Nekada ignorišete osobe s kojima biste trebali biti najbliži. Danas ste sretni, sutra tužni. U čemu je poenta? Živjeti, a ne biti potpuni... ili...*

16.10.2011.

Evo je, bit će nevolje...

Jesmo li samo nijemi posmatrači svijeta oko nas? Jesmo li samo nijemi posmatrači nepravde? Jesmo li samo neuki, nezanimljivi sudionici života, i pristalice mase....?

U ovom mjesecu prije nekolike godine upisala sam The fakultet.  Želja za sticanjem znanja, mladost, neiskustvo, sloboda uma, volja, sve je to skakutalo u mom malom mostarskom srcu. Bila sam ubjeđena da ću u ovoj ustanovi da naučim sve što mi treba za rad u mojoj struci, sve što mi treba za dalji život. Bila sam ubjeđena da će Fakultet od mene da napravi čovjeka, osobu zrelu i stasalu za život u ovakvom svijetu... No, nažalost, nijedna želja mi se do sada nije ispunila. Četvrta godina fakulteta, a u meni samo tuga jer sam ga upisala. Do sada sam imala samo jedno predavanje koje je bilo fer i korektno i koje me je naučilo osnovnim 'cakama' struke, i koje me je zaintrigiralo za tu profesiju. I to može se reći, sve zahvaljujući profesoru koji je držao ta predavanja (i to nisu predavanja nego vježbe). Došla sam u stanje kada sam na četvrtoj godini, i štrebam predmete, čisto bubatorski nastojim da položim sve ispite, da dobijem diplomu u ruke i da idem. Ja ovo nisam htjela!

I možda me i ne bi boljelo toliko ovo sve da su profesori pravedni, no i to je još jedna mrlja na ovu ustanovu. Da će da nas dijele po porjeklu, po znanju, po oblačenju, čak po mjestu sjedenja, to nisam ni slutila. Da će profesor, kada napišeš loš esej, pred cijelim odsjekom da kaže ''Ovo bi moje četverogodišnje dijete bolje uradilo''; i da stane na tome, da se ni ne potrudi da ti kaže što si pogriješila, šta je to što trebaš da popraviš, jednostavno da uradi taj svoj posao i nauči te. Jer Bože moj, posao profesora je i da uči studente, a ne samo da ih kritikuje. U ovoj našoj lijepoj državi na svakom čošku nepravde i toga sam svjesna, ali da ovoliko nepravde ima na jednom Fakultetu to mi je bilo nezamislivo.

''Vidiš li ta crveno-bijela svjetla? To je tvoj grad s pjetlom il bez pjetla...''; da ovo je moj grad. Moj grad, moje okruženje, moj Fakultet ma kakav on bio. ''...sjedi mali tu je tvoj dom, daleko su Istambul i Beč...'' želim da ostanem ovdje, neću da budem još jedna studentica koja je napustila BiH. Prilika sam imala, stipendije u Italiju, Švedsku odbila radi Bosne i Hercegovine. Želim da pomognemo ovoj državi, da ostanemo ovdje da učimo, da razvijamo svoje znanje, svijest... ali kako? Prije sam bila optimistična, ali mi je sada ponestalo optimističnih odgovora... kako dalje?

 

29.07.2011.

3 metra iznad neba

Dan prolazi. Prolazi na nekom mjestu gdje si, tada shvataš da ne želiš da budeš nalik nekome iz tvoje okoline. .... Čak ne želiš da budeš ti. Samo želiš da zbrišeš. Otjerati sve dođavola. I iznenda se desi... nešto neočekivano. Tada znaš da će se stvari promijeniti. I promijenile su se. Od tada ništa više neće biti isto. Nikad. Kada se desi... znat češ.

***

Izgubio sam te među ljudima,obožavao sam te i prezirao te...U suštini,dobro znaš,da u najtežim trenucima imaš,unutar duše,palog anđela...Koji nas sjedinjava.I kada osvane novi dan,obećavaš da ćeš se promijeniti,ali-posustaćeš...Boli te cijelo tijelo,tražićeš me čak u paklu,jer znaš da sam kao ti.Sve što osjećam prema tebi samo ovako mogu iskazati..

***

Ali,iznenada se pojavi osoba,koja te smiruje...Sa kojom lebdiš...I,kada lebdiš,shvataš stvari...Sitne stvari...

***

 

Uvijek postoje trenutci kada vam se putevi razilaze. Svako bira svoj put, nadajući se da će se na kraju ti putevi spojiti. Sve više tvoj put je uži. Ništa strašno. Stvoreni smo jedno za drugo. Ona je tamo. Ali na kraju se desi samo jedno. Dolazi prokleta hladnoća.

***

Iznenada shvatiš da se sve završilo...Stvarno.. Nema povratka nazad. Ne kaj se.  Kad pokušavaš da se sjetiš kada je sve zapravo počelo... Otkivaš da je sve počelo prije nego što si mislio. Mnogo ranije. I tada, u tom trenutku, shvatiš da se sve dešava jednom u životu. Koliko god pokušavao nikada nećeš imati isti osjećaj. Nikada više nećeš imati osjećaj kao da si tri metra iznad neba.

07.07.2011.

Hor Hazreti Hamza - Za nju vrijedi umrijeti

Težak vakat doš'o je, za duge nas godine samo rijetki pitaju,

I kroz šapat spominju.

Nekad davno rek'o si za nju vrijedi umrijeti

Teško breme i nad nama  sa svih strana oluja.

 

E moj babo gdje si sad dok je prosim

Dok joj ruku tražim mlad

Tako trebam savjet tvoj o babo moj...

Odredba je od Boga da te nemam

Da kroz život idem sam

Al' ovaj dan teško pada što sam sam...

 

Srce svoje dajem njoj,  ovaj život cio svoj,

I u bašći preljepih, nađoh cvijet najljepši.

Iza lica olovnog, ukrašenog osmjehom, jedna tuga krije se,

I sjećanje na tebe...

 

E moj babo gdje si sad dok je prosim

Dok joj ruku tražim mlad

Tako trebam savjet tvoj o babo moj...

Odredba je od Boga da te nemam

Da kroz život idem sam

Al' ovaj dan teško pada što sam sam...

Pogledajte šta nam spremaju neprijatelji,

Gospoda Milošević, Tuđman, misle da smo mi mi oni sa kojima su njihovi prethodnici igrali.

Odavde sa svih mjesta ići će poruka živote za Bosnu i Hercegovinu ćemo dati...

E moj babo gdje si sad dok je prosim

Dok joj ruku tražim mlad

Tako trebam savjet tvoj o babo moj...

Odredba je od Boga da te nemam

Da kroz život idem sam

Al' ovaj dan teško pada što sam sam...

 

http://www.youtube.com/watch?v=XAwofS5naL4


Stariji postovi

Al Ghuraba
<< 03/2017 >>
nedponutosricetpetsub
01020304
05060708091011
12131415161718
19202122232425
262728293031

Dosta mi je Allah moj!
**moj ummet**
Bosna i Hercegovina
Palestina

:)
CVIJET SREĆE NE CVIJETA DOK SPAVAŠ.
PROBUDI SE!!!!!!!!

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
19756