Al Ghuraba

*es selamu alejkum we rahmetullahi we berekatuhu* Dobro jutro/ dan/ noć. Dobro došli na moj blogić. :D

15.04.2013.

NEMAM POSAO!

Živim u Bosni i Hercegovini, zaista predivnoj državi. Ptice, cvijeće, park i drveće, sunceeee, pun je grad. Kahve se piju, nema mjesta u baštama, a tek je polovina aprila. Zapitam se, ko sve ovo plaća? Ko plaća ove kafe, kada stalno ljudi kukaju kako nemaju posao, kako nigdje ne rade. Ja sam završila Fakultet, uzela diplomu i prijavila se na Biro. Već godinu dana šaljem CV na različite konkurse. Šaljem CV i na konkurse koji su vezani za moju struku, i na konkurse koji su apsolutno suprotni od moje struke. Iskustva tu i tamo imam, pripravnički nemam, ali CV se šalje. (Pogotovo ako napišu da na to i to mjesto primaju oseobe s biroa). Nekad dobijem odgovor da sem prekvalfikovana za to mjesto, nekada ne dobijem odgovor, nekada već znam da na tom mjestu radi jedna osoba. Nedavno sam bila na konkursu za volontere jedne Opštine. Baš sam bila sretna - zadovoljna jer sam od nekih 12 papira imala 11, a taj 12-ti papir je bio da si osoba sa invaliditetom, što nisam tako da sam imala dobar dio papira. Skupili smo se svi na razgovoru za posao, prozivali su po nekom čudno redosljedu, kandidati su se zadržavali u prosjeku pet minuta. Izlazili bi isprepadani, smušeni pitanjima koja su im postavljali o lokalnoj samoupravi... Došla sam na red i ja. Zadržala sam se na razgovoru čitavih petnaest minuta, tako su mi brzo prošle i što je najvažnije bila sam prezadovoljna. Pitali su me o meni, a zatim i ta neka pitanja o Opštini, na svako pitanje sam imala odličan odgovor bili su zadovoljni što se moglo zaključiti na njihovoj ekspresiji lica. Na kraju su mi zadali dva-tri pitanja/zadatka iz moje struke šta bih ja uradila tada i tada i hajde uradi sada to i to. I ja ne samo da sam im odgovorila na to sve, nego sam ih uspjela i nasmijati. Rezultati će biti nakon sedam dana od intervjua. To je bio petak, a već u ponedjeljak sam znala da je jedan mladić primljen. Nakon sedam dana, na adresu mi je došla koverta sa odbijenicom, i mogućnošću da dođem u njihove kancelarije da uzmem papire ako mi trebaju - što je lijepo od njih, ali bez mogućnosti žalbe na rezultate i bez objavljenog spiska načina bodovanja kandidata. Taj isti dan odlazim u te kancelarije da uzmem svoje papire kako bih se prijavila na neki drugi konkurs. Pokucam, vrata otvara žena koja je bila član komisije na razgovoru. ''Uđi dušo, slobono. Došla si po papire, je li tako?'' Odgovaram da jesam, govorim šta ću pokupiti i ona mi tu priča: ''Ti si bila predivna na razgovoru, kada si napustila prostorije svih sedam članova komisije je bilo oduševljeno s tobom. Lijepa si, pametna, sve si odgovorila kao što j etrebalo odgovoriti. Bila si moj favorit, ali šta češ kada su svoji trebali da zaposle svoje. Moj se glas nije 'pikao'. Ja se nadam da ćeš se što prije zaposliti.'' Svoji zaposlili svoje, on je bio nečiji kandidat, neko ga je dobro progurao... ništa čudno. Stotinu puta sam čula takvu priču, ali sam je sada po prvi put osjetila na svojoj koži (što se tiče konkursa državnih institucija). I kako onda ostati nasmješen, ravnodušan kada ti član komisije kaže da si extra da si ti ta koja je trebala tu raditi ali nisi imala štelu. Nemaš rodbnu da te gura, prezime ti nije jako.... Kako ostati OK poslje ove i svih sličnih odbijenica. Kako znati gdje više poslati CV, kako znati da taj i taj konkurs nije objavljen veći radi nekoga ko radi na tom mijestu? Kako se snaći ako si malen i ako pokušavaš tek da rasteš a nemaš priliku? Kako se snaći ako su ti sva vrata zatvorena, pa čak i ona za volontiranje, pripravnički a kamo li za stalno zapošljenje... Kako? Nikako, vratiti se u taj isti kafić u kojem sjediš sada, piti kafu, koju će ti neko platiti, uživati na suncu dok ga ima,a zaboraviti da imaš CV I DA TI JE POTREBAN POSAO bilo kakav... E PA NE, ja nisam takva, to bih rado izabrala, ali sada ću u inat da pišem o svim firmama koje se diče da su IN i bez štela, svim firmama, institucijama na koje pošaljem CV i ne dobijem odgovor ili dobijem odbijenicu sumljivog karaktera, ili čujem da već neko tu radi na toj poziciji, o njima ću da pišem i da šaljem na svaki mogući portal njihove sumljive radnje, pa ako ništa nek dobiju malo negativnog publiciteta, nek im se PR izbori sa kriznom situacijom... Eto tako narode, nadam se da ti što ovo trenutno čitaš radiš bilo gdje, i da čuvaš svoj posao. Lijep pozdrav želim. ;)

Al Ghuraba
<< 04/2013 >>
nedponutosricetpetsub
010203040506
07080910111213
14151617181920
21222324252627
282930

Dosta mi je Allah moj!
**moj ummet**
Bosna i Hercegovina
Palestina

:)
CVIJET SREĆE NE CVIJETA DOK SPAVAŠ.
PROBUDI SE!!!!!!!!

MOJI FAVORITI
spagosmail
Partizansko spomen-groblje - Help to preserve
KUĆA OTVORENOG SRCA
više...

BROJAČ POSJETA
20047

Powered by Blogger.ba